57
.jpeg?auto=webp)
Postoji jedan mali grad na Kosovu, ili selo, sa posebnom kulturom i - iznad svega - odvojenim životom od ostatka Kosova. Prikazuje istoriju ali i budućnost, prelepe pejzaže i hrišćanske spomenike.
Ovo malo mesto se nalazi u opštini Lipljan na centralnom Kosovu i zove se Janjevo. To je Kosovo u malom jer njegovi stanovnici uključuju Albance, Hrvate, Rome, Turke, Aškalije, Bošnjake i Srbe i dobro su ga poznavali hrvatski trgovci plastikom 1990-ih, kao i specijalne goveđe kobasice zvane „sudžuk“.
.jpg?auto=webp)
.jpg?auto=webp)
.jpg?auto=webp)
Ulazak u Janjevo daje vam uvid u osamljeni svet. Neke od kuća su poslednjih godina napuštene, tremovi su im zarasli u biljke i korov, stiče se utisak da ljudi napuštaju ovo mesto. Ekonomski uslovi nisu idealni, a potencijali ovog mesta su neiskorišćeni. Spomenici kulture su potencijalni izvor prihoda i mogli bi da pretvore ovo mesto u mesto dolaska turista, donoseći tako ekonomski napredak.
Usred ovog grada je crkva Svetog Nikole iz 13. veka, potpuno prirodna, sređena i uređena. Jedan čovek živi i brine o ovoj Crkvi i katoličkoj zajednici. Don Matej je ceo svoj život proveo oko ove Crkve u koju su utisnuti vekovi života, posebnosti i odanosti katoličkoj veri. Crkva se održava uz pomoć lokalne zajednice.
.jpg?auto=webp)
.jpg?auto=webp)
.jpg?auto=webp)
Prethodnih godina, rehabilitacija ove crkve podržana je kroz projekat „Dijalog među zajednicama kroz inkluzivno očuvanje kulturnog nasleđa“ koji je finansiran od strane EU, a implementirao je UNDP.
„Imamo novi krov i stepenice koje vode do crkvenog zvona. Takođe su urađeni i neki dodatni radovi, uključujući farbanje“, rekao nam je don Matej i podsetio da se u Janjevu teško živi.
Česti nestanci struje i nedostatak vode neki su od njihovih glavnih problema. „Imali smo divnu tradiciju da organizujemo jahanje u našem malom gradu. Dovodili smo ljude ovde, ali zbog nestašice vode nismo mogli da nastavimo“, objašnjava don Matej.
U razgovoru sa njim naišao je meštanin Muharem Gaši da zatraži pomoć i da se zahvali don Mateju na novoj odeći. Muharem nam je rekao da je siromašan, ali mu je don Matej rekao: „Ko ima volju, ne može biti siromašan!“ Muharem je otišao raspoložen posle razgovora sa njim.
.jpg?auto=webp)
.jpg?auto=webp)
.jpg?auto=webp)
Za don Mateja je negovanje istorijskog spomenika čast, sveta misija kojoj je posvećen. Ništa mu nije teško: „Crkva Sv. Nikole datira iz 13. veka, ali je u potpunosti završena 1856. godine. Imamo naš ključni događaj u godini: proslavu Svetog Nikole 6. decembra, kada se ovde okuplja čitava zajednica, uključujući i mnoge koji su otišli u Hrvatsku”.
Posmatrajući prelepu Crkvu u kojoj služi, don Matej nam objašnjava kako je Janjevu u vreme kada će spomenici kulture i vere pomoći ekonomskom jačanju ljudi. On smatra da privreda zavisi od drugih, od poseta, od turista, od seoskog turizma, itd.
.jpg?auto=webp)
Janjevci su nekada bili poznati po svom „sudžuku“ i proizvodnji plastike. „Sve ove prednosti koje imamo zavise od stabilnog snabdevanja strujom i vodom“, rekao nam je don Matej.
U njegovu ličnost urezan je duh Janjeva. Sa čežnjom nam priča o svom detinjstvu sa mnogo dece, iz porodice od 11 dece, sedam sestara i četiri brata: „Sećam se, imali smo dvospratnu kuću i bila je velika gostinska soba, koja je uvek bila zaključana.
.jpg?auto=webp)
Imao sam 10 godina kada sam prvi put ušao. Bio sam jako sretan. Bilo je tako čisto i sa posebnim zavesama da smo tu prostoriju nazvali „Guljema soba“ (Velika soba).“
Don Matej svoje detinjstvo poredi sa današnjom situacijom - Janjevo sada ima samo 164 stanovnika hrvatske nacionalnosti, a mnogi su otišli u Hrvatsku radi boljih ekonomskih prilika.
Nada se boljoj budućnosti. On smatra da bi ulaganja u ovo mesto vratila ljude čije kuće čekaju prazne. Iako su mnoge kuće napuštene i uništene, turistički potencijal ovog mesta je obećavajući i pre svega jedinstven.
.jpg?auto=webp)
.jpg?auto=webp)
.jpg?auto=webp)
„Nadam se, zaista se nadam da će doći dan kada ćemo vratiti ponos ovom mestu u punom sjaju i promeniti tok napretka“, kaže nam don Matej.
Po odlasku iz Janjeva nećete biti ravnodušni. Otići ćete i na kraju se vratiti u ove prelepe pejzaže. Čini se da ćemo se videti još mnogo puta.
.jpg?auto=webp)